Test Londonske kule

Neuropsiholog Tim Shallice osmislio je zadatak 1982. godine radi proučavanja planiranja [1]. Svaki problem ima najmanji mogući broj poteza, a zadatak bilježi da li ste stigli do cilja tim brojem poteza, koliko vam je dodatnih poteza trebalo i koliko ste razmišljali prije prvog poteza. Pomalo podsjeća na Hanojsku kulu, ali pravila i problemi su drugačiji.

Broj poteza nije jedino zbog čega je problem težak. Ljudima treba više vremena da isplaniraju probleme kod kojih ciljni raspored ostavlja otvorenim redoslijed poteza ili kod kojih prvo moraju skloniti kuglicu s puta, čak i kada je broj poteza isti [2][3][4].

• Na tri štapa stanu 3, 2 i 1 kuglica. Premještajte jednu po jednu: može se pomjeriti samo kuglica na vrhu, a kuglica se nikad ne može staviti na pun štap.
• Svaki problem prikazuje ciljni raspored i najmanji broj poteza potreban za njegovo slaganje. Složite cilj tim brojem poteza za savršeno rješenje.
• 16 problema, od 2 do 6 poteza, uz rastuću težinu. Svaki završava nakon 60 sekundi ili 20 poteza.
• Dodirnite kuglicu, pa štap na koji je želite staviti, ili je prevucite. Na tastaturi, tipke 1, 2 i 3 služe za podizanje i spuštanje kuglica.
• Prvo slijedi kratak probni problem (možete ga preskočiti). U svakom pokušaju kuglice dobijaju nove boje, pa drugi pokušaj izgleda drugačije, ali je jednako težak.

Napravili smo vlastiti skup problema. Računarskom pretragom svih 36 položaja kuglica provjerili smo da je najmanji broj poteza za svaki problem tačan, a od 3 poteza nadalje svaki problem ima samo jedno najkraće rješenje. Ciljevi obuhvataju tri rasporeda koja istraživači mijenjaju: sve kuglice na jednom štapu, dvije na jednom i jedna na drugom te po jedna kuglica na svakom štapu [2].

• Riješeni u što manje poteza: vaš glavni rezultat, odnosno broj savršenih rješenja.
• Dodatni potezi: potezi preko najmanjeg broja, na problemima koje ste riješili.
• Razmišljanje prije prvog poteza: koliko ste dugo gledali prije nego što ste dodirnuli kuglicu. Istraživači to zovu početnim vremenom planiranja.
• Kako ste rješavali: udio vremena koji ste proveli prije prvog poteza na težim problemima. Veći udio znači da ste prije početka više rješenja isplanirali u glavi.

U jednoj studiji sa 179 odraslih osoba, oni koji su veći dio vremena planirali prije prvog poteza uglavnom su riješili više problema u što manje poteza [5]. U jednoj studiji, savjet da prvo planiraju pomogao je učesnicima [6], ali u drugoj nije: učesnici su duže planirali, ali nisu bolje rješavali probleme [7]. Zato pokazatelj „kako ste rješavali“ shvatite kao opis ovog pokušaja, a ne kao pravilo.

Kada bude dovoljno učesnika, rezultat će pokazati i gdje se nalazite u odnosu na druge igrače ove igre, kroz jednu od tri kategorije: ispod uobičajenog, uobičajeno ili iznad uobičajenog. Prikazuje se kategorija, a ne tačan plasman, jer jedan pokušaj ovog zadatka samo okvirno pokazuje kako planirate (vidi ispod). Ostali igrači su posjetioci ove stranice, a ne reprezentativan uzorak.

Londonska kula se koristi u istraživanjima planiranja i kliničkim procjenama, ali ova stranica nudi igru, a ne klinički test. Igra ne mjeri inteligenciju, a jedan pokušaj je samo trenutni prikaz: umor i uređaj koji koristite utiču na vaš rezultat.

U studiji u kojoj je 79 mlađih odraslih osoba dva puta rješavalo kompjutersku verziju Londonske kule, u razmaku od dvije sedmice, rezultati po broju poteza u ta dva dana bili su slabo povezani (korelacija 0.15), dok su učesnici postali brži u rješavanju [9]. Zato jedan rezultat shvatite kao okvirni pokazatelj i uporedite nekoliko pokušaja tokom različitih dana, umjesto da se oslanjate na jedan broj.